Piše Sanja Hajdukov

Teoretičari poduzetništva bi rekli da se u ovakve poduhvate otiskuju oni koji imaju poduzetnički potencijal. Pa je rasprava o tome da li je to talenat, ili nešto što se može naučiti i savladati? Da li svaka od nas, a govorim o ženama,  može postati poduzetnica?
Amerikanci imaju izreku, za koju ja nalazim da je istinita, a kaže: „Ugrize vas poduzetnička buba!“ Ona vam ubrizga taj otrov, ili taj spas, ili neki eliksir i kad se to desi, vi naprosto dobijete poziv da se morate realizovati kao poduzetnica.
Koliko god da je ta buba otrovna, ili je zapravo blagoslovena, zahvalna sam joj što je od mnogih žena, odabrala baš mene da me ugrize.
Međutim, naklonjena religiji, razmotrila sam i drugo mišljenje. Neko taj ujed poduzetničke bube tumači kao poziv.
Ovako je krenulo – časne sestre i poziv
Kada je moja kćerka krenula u Katoličku školu, tada sam se prvi put bliže upoznala sa životom časnih sestara, koje su tu predavale. Imajući predrasude, mislila sam da su to žene koje nisu dovoljno upućene u svjetovni život. Kasnije, primijetiću da, pored vrhunskog obrazovanja, smirenosti i posvećenosti poslu podjednako dobro poznaju modu, rok muziku, razmjenjuju recepte... Nije se to uklapalo u moj format njihovog zanimanja. Nametalo mi se pitanje kako su uopšte odabrale baš takav život. "Jednostavno, dobila sam poziv.", rekla je Dijana. "A vi, Pia? Kako ste znali da je baš ovakav život to što želite?" pitala sam.  "Nije tu bilo šta da se odlučuje, dobila sam poziv!" Na moju zbunjenost, blago je rekla: "Ne brini ako ne razumiješ. Jednostavno, kad dobiješ poziv ti to jasno znaš." Moja prijateljica muslimanka, vrlo atraktivnog izgleda, mlada i, gotovo vrckava, preko noći je odlučila da se posveti vjeri, da pokrije svoju glavu maramom i da to bude njeno trajno opredjeljenje. „Kako?“, pitala sam. „Dobila sam poziv!“, veli.
Gubitak majke - Savjet
Slomljena od bola zbog gubitka majke, shvatila sam koliko je lažno vjerovanje da će sutra biti lakše. Imala sam 28, vrijeme je odmicalo, bilo je sve teže. Moj drug Dragan izgubio je majku kada je imao 21. Tražila sam savjet: "Kada će ovo proći, kada će početi da bude lakše?"  - "Nikada ti neće biti lakše, ali ćeš naučiti da živiš s tim!".
Neočekivani odgovor naveo me da par dana lažem sebe da on nije u pravu. Dvadeset šest godina nakon toga svima govorim isto. Vremenom sam naučila da slavim Novu godinu, spremam ručak, pravim kolače, kupujem garderobu, ali praznina peče jednakim intenzitetom. U vrijeme straha značajno se povećava.
Sličan strah imaju žene koje se odluče na poduzetnički poduhvat. Strah je ogroman, ali vi morate dalje, jer otrov bube vas gura naprijed, nekada i protiv vaše volje. Nakon dužeg vremena, shvatite da je strah bio tu da vas pokrene, natjera i ne dozvoli da se prije vremena opustite. Na kraju ste strahu zahvalniji nego hrabrosti.
Facebook - Urota
Relativno kasno sam zavoljela Facebook,  pa valjda zato i dalje čitam motivacijske poruke. Jednu od njih sam počela da živim svakodnevno. Kaže: „Kada nešto poželiš, cijeli svemir se uroti da ti tu želju ispuni.“
Ja Sanja, žena, majka, poduzetnica
Tačno znam datum i trenutak kada se desio klik! Kažu da se poduzetnik postaje ili iz nužde ili iz prilike. Kod mene nekako i jedno i drugo. Šetala sam sa mužem i osjetila neki svemirski ugriz, neko neobično vanvremensko iskustvo. Pogledala sam muža i on je naprosto sve shvatio.  
Teško je objasniti, al' sve kockice su bile tu, složene u mojoj glavi i vidjela sam samo jednu odluku i samo jedan put. Taj momenat kada me ugrizla poduzetnička buba zapravo je, neki bi tako rekli, bio poziv, kad ga dobiješ ti tačno znaš, osjetiš momenat. Zašto da mi neko kreira radno mjesto, kad ja to sama znam bolje. Rekoh u talasu nadahnuća: "Zvaće se Erazmo i neka to bude pohvala mojoj ludosti!"
I tako je krenula realizacija. Slagalo se jedno po jedno. U tom slaganju prolazili smo već odavno definisane korake: entuzijazam, naviru ideje, pojavljuju se neočekivani saradnici, pojavljuju se očekivane i manje očekivane prepreke, među njima strah. Školski primjer faze u razvoju poduzetničkog poduhvata, o tome učimo studente, pišemo radove. Drugačije je kada ga živiš, kada je realan i neizbježan, kada te budi i davi. Šta je strah, nego projekcija mojih prethodnih iskustava. A njih je bilo...
Odavno me život naučio da su prava rješenja sasvim drugačija od projektovanih, planiranih, zamišljanih. U ovom, možda nepovezanom opisu moje poduzetničke geneze, dolazim do najbitnijeg i za mene najemotivnijeg momenta. Kada sam se pobojala da će strah, dakle, jedan emotivni trenutak, nadvladati racionalni, sasvim neočekivano su se pojavili oni. Ljudi kojima ne mogu zaboraviti. Došli su sami, nenajavljeni i rekli: „Ti si naša, poguraćemo“ – Radio, TV, baneri, portali – ljudi koje sam poznavala krenuli su da me promovišu.  I tako krenuše moji intervjui, reklame, baneri. Pitala sam koliko košta, rekli su: „Polako, biće prilika.“
I tako shvatih da je to ta urota. Jednostavno je svemir donio odluku. Svemir će znati i kako da dobro koje je došlo meni ustostruči onima koji su prema meni usmjerili svoju dobru vjeru.
Slomljena svojim poduzetničkim strahovima, oslonila sam se na prijatelje koji su već imali poduzetnička iskustva. „Sve ide onako kako sam zamislila, ali nije mi lako!“, govorila sam. Strah me, šta ako propadnem.
"Pa ti si sad poduzetnica, nikad ti više neće biti lako, ali ćeš naučiti da živiš s tim!", rekla mi je prijateljica. I dodala, propast je pogrešna riječ. Ti si to što jesi, žena, majka, poduzetnica. Ti ne možeš propasti. Može doživjeti neuspjeh tvoj biznis i počećeš da se baviš nečim drugim. I greške čine poduzetnika. I padovi ga čine. Sve se može desiti, samo ti nećeš propasti, Ti ćeš uvijek biti to što jesi, samo možda poboljšana verzija.
Da se vratim na početak priče - ovo sam u dahu izložila kao govornik na jednoj ženskoj konferenciji. Govorila sam nadahnuto i glas mi se prekidao u par navrata. Kada sam udahnula i podigla pogled, ponijeli su me njihovi osmijesi, ali i suze jedne gospođe, koja je rekla: "Dotakla si moju dušu!"
Nakon te konferencije su mi se desile žene. One žene koje su i same poduzetnice, koje čitaju moje priče, koje me promovišu, daju mi dobre savjete i bacaju na mene dobru energiju. Shvatila sam tad da je sve što ženu motiviše zapravo ženskog roda: i vjera i snaga, ali i vatra, voda, ljubav... i poduzetnička buba.
Najbolje što mi se u životu desilo jeste njen ujed, jeste prilika da ovo pišem i da se držim tog trojstva koje mi daje uspjeh, vjeru i nadu, a to je feminizam, vjera i poduzetništvo.
Zove se Erazmo, moj poduzetnički uspjeh, mjesto gdje svi moji strahovi udruženi plešu, mjesto gdje gubim i dobijam, ali mjesto gdje sam ja ono žto jesam i želim da budem: feministkinja, poduzetnica, vjernica. „Jel' se tvoja firma zove Erazmo, što bi značilo pohvala tvojoj ludosti?“ „Ne,“ odgovaram, „zove se Erazmo, jer je to pohvala mojoj mudrosti.“